Rad na daljinu omogućio je odgojno-obrazovnim ustanovama obradu gradiva u okolnostima pandemije i nemogućnosti dolaska u ustanove, ali vrijeme pokazuje da takva nastava nije uspjela osigurati provedbu nacionalnog kurikuluma. Mnogi učenici i studenti po dolasku u nove ustanove u inicijalnim testovima su pokazali „rupe u znanju“, na što treba dodati negativne psihološke i zdravstvene efekte. Nastava na daljinu je poput štapa čovjeku koji je slomio nogu – može se kretati, ali ne i potpuno nadomjestiti zdravu nogu, rečeno je na okruglom stolu „Pedagoške implikacije odgoja i obrazovanja na daljinu“, koji je održan u petak 18.2. u okviru HKO projekta „Kompetencijski standardi nastavnika, pedagoga i mentora“ na Sveučilištu u Zadru.
“Najsuvremeniji pristupi odgoju i obrazovanju, formalni, neformalni i informalni, nisu do danas uspjeli skinuti ruho tradicionalnom odgojitelju, učitelju, nastavniku, pedagogu, mentoru u ni jednom dijelu svijeta, samo što su prilijepili epitet da je tradicionalno zastarjelo, što je neistina. Kao projektni tim ne bježimo od činjenice da su komunikacijske, informacijske i digitalne tehnologije nepovratno ušle u naše živote, naše profesije, živote djece, učenika, studenata, njihovih roditelje. Izazovima koje one donose valja pristupiti slojevito, jer jednostrane odluke mogu donijeti više štete nego koristi. Na nama svima je da radimo za boljitak djece, učenika, studenata, kao i odraslih osoba”, istaknula je u uvodnoj riječi voditeljica projekta, rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican.
Posljednje dvije godine naši su se životi značajno promijenili, a s njima i sustav odgoja i obrazovanja, od prvotnog lockdowna, uvedenog u proljeće 2020. godine, za vrijeme kojeg se odgoj i obrazovanje izvodio na daljinu, do nastavka rada sve do naših dana na jedan od tri moguća načina: model A – klasičan način rada u odgojno-obrazovnim ustanovama, model B – mješoviti način rada (u ustanovama i na daljinu) ili model C – odgoj i obrazovanje na daljinu.
“Odgoj i obrazovanje na daljinu omogućili su našim učenicima, studentima i njihovim obiteljima, kao i gospodarstvu i društvu u cjelini, nastavak rada, što je veliki uspjeh. Najveće zasluge u tom pogledu pripadaju odgojiteljima, učiteljima, nastavnicima i profesorima koji su, uz pomoć pratećih službi, radom na daljinu nastavili neprekidno razvijati mlade generacije i u ovim izvanrednim okolnostima. Međutim, sve se češće može čuti pitanje je li rad na daljinu neizbježna alternativa redovitom radu samo u izvanrednim okolnostima ili je to ravnopravan način rada u odnosu na klasičan odgoj i obrazovanje licem u lice u modernim društvima zahvaćenim blagodatima informatičke revolucije?“, istaknuo je moderator prof. dr. sc. Igor Radeka, otvarajući raspravu.
Svoja zapažanja iznijeli su ravnateljica Dječjeg vrtića Nemo iz Zagreba Mia Čović, ravnatelj Osnovne škole Stjepana Radića iz Brestovca Orehovičkog Zdenko Kobeščak, pedagoginja Gimnazije Franje Petrića u Zadru Antonija Kero, prof. dr. sc. Toni Bielić, maturant Marin Jurišić te studentica Nikolina Zrilić.
Novi uvjeti bili su prilika da se testira sve ono što se deklarativno postavljalo kao mogućnost poučavanja u suvremenim uvjetima i suvremenom poimanju obrazovnog rada, s obzirom na dostignuća u 21. stoljeću. Istaknuta je zabrinutost za pojavu „rupa“ u znanju učenika te deficit mentalnog i fizičkog zdravlja tijekom drugog i trećeg vala Covid -19, nedostatak motivacije, timskog rada. Učenicima i studentima nedostajali su odlazak u školu ili sveučilište, knjižnicu, druženja s učenicima, dok su kao pozitivnu stranu istaknuli susret s novim tehnologijama i poticaj da se nauče prilagoditi situaciji.
Okosnica projekta „Kompetencijski standardi nastavnika, pedagoga i mentora“ je postizanje prijedloga za standardizaciju zanimanja i kvalifikacija za nastavnike općih predmeta, strukovne nastavnike, nastavnike- instruktore letenja i pedagoge. Nositelj projekta je Ured za znanost, projekte i transfer tehnologija Sveučilišta u Zadru, a partneri u projektu Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (Središte za obuku Hrvatskog ratnog zrakoplovstva „Rudolf Perešin“), Sveučilište u Zagrebu (PMF), Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (Filozofski fakultet), Sveučilište u Splitu (Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti), Sveučilište u Rijeci (Filozofski fakultet), Sveučilište u Zagrebu (Filozofski fakultet).